Substantiv
disgrace [pl. disgraces]
disgrace [pl. disgraces]
disgrace [pl. disgraces]
disgrace [pl. disgraces]
disgrace [pl. disgraces]
disgrace [pl. disgraces]
disgrace {feelings & emotions}
disgrace [pl. disgraces]
disgrace {feelings & emotions}, {Recht}
تَحْقِير {قانون}
disgrace [pl. disgraces]
شنار {بدون شدة على النون}
disgrace [pl. disgraces]
disgrace [pl. disgraces]
disgrace [pl. disgraces]
disgrace [pl. disgraces]